ekatarinavelika

Milan Mladenović rođen je 21. septembra 1958. godine u Zagrebu. Otac Spasa, oficir JNA, rodom je iz Kruševca, a majka Danica (rođ. Puharić) iz Makarske. Do svoje šeste godine Milan je živeo u Zagrebu, a zatim se preselio u Sarajevo, za koje je rekao:

„Sarajevo je verovatno mračno uticalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv, mali, ovolicki, i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Oni su me, naravno, mlatili i tako sam ja dolazio kući krvav, plačući, i to je trajalo tih šest, sedam godina koliko sam živeo tamo... Bio sam klinac sa naočarima i nosio tango-gitaru ispod miške. Odlazio sam na časove kod čuvenog Gari Garinče. Od njega sam naučio neke akorde. Posle sam se preselio u Beograd (1970). Stalno sam svirao, pravio neke pesmice. A onda, kad sam upoznao Gagija, nastalo je Limunovo drvo...”

Krajem sedamdesetih, trojica gitarista: Dragomir-Gagi Mihailović i dva Milana (Stefanović i Mladenović) osnivaju rok-grupu Limunovo drvo; priključuju im se Goran Kovinčić i Dušan Dejanović-Džindžer (bubnjevi), koga kasnije zamenjuju Ivan Vdović-Vd, tada učenik trećeg razreda gimnazije. Svirali su na gitarijadama u Žarkovu i Železniku, u Bloku 45 (tzv. „ROK BLOK”), u Domu omladine, a održali su i dva samostalna koncerta u SKC-u. Poznatije numere Limunovog drveta bile su: „Da li se sećate?”, „Sedmi krug”, „Oko moje glave”, „Limunovo drvo”, „Ne veruj” i „Gubitak”...

Aprila 1980. u SKC-u, kao predgrupa Pankrtima, prvi put se pojavio Šarlo Akrobata, u sastavu: Milan i Gagi (gitare), Dušan Kojić-Koja (bas) i Ivan Vdović-Vd (bubnjevi). Posle tog koncerta u bendu ostaju Milan, Koja i Vd. 1981. godine izlazi album „Paket aranžman” - manifest beogradskog novog talasa, kompilacija pesama kultnih rokenrol grupa: Šarla, Idola i Električnog orgazma. Iste godine izlazi i solo album Šarla „Bistriji ili tuplji čovek biva kad...”.  Po broju svirki bili su među najaktivnijim muzičarima u Beogradu...

Šarlo Akrobata, avangardni skup trojice mladih, talentovanih i nestašnih muzičara punih pozitivne energije, je ne samo doneo promenu u način razmišljanja o muzici, već je udahnuo duh 80-tih u celu Jugoslovensku kulturnu scenu.

Kao što to samo ponekad biva, Šarlo je postigao brz, do tada nezapamćen uspeh, a njihove pesme, i melodije i tekstovi, muzički spotovi vrlo brzo su poplavili kompletan Jugoslovenski medijski prostor.

Zajedno sa vršnjacima Električnim Orgazmom i Idolima, Šarlo Akrobata je doneo Novi Talas, na Beogradsku, i vrlo brzo Jugoslovensku muzicku i umetnicku scenu. Iako sam sastav nije postojao dugo, njihova ostvarenja su ostala veoma popularna u toku celih osamdesetih, a danas njihova muzika se sa pravom smatra obaveznom lektirom.

 Decembra 2004, u galeriji O3ONE, na Andricevom vencu u Beogradu, prikazana je veoma zanimljiva multimedijalna izlozba posvecena EKV-u. Izlozba je nosila naziv EKV REWIND, a tom prilikom, mogle su se videti brojne fotografije, dizajnirani omoti ploca, rukopisi, spotovi i koncertni snimci. Takodje, posetioci su imali priliku da cuju snimke pesama Ekatarine Velike na engleskom jeziku. Inicijator ove izlozbe, bio je umetnik Vuk Velickovic, koji je ovom prilikom siroj javnosti prikazao i nekoliko Margitinih pisama. U pitanju su bili originalni rukopisi, a u katalogu, koji sam tada kupila, objavljeno je samo jedno od pomenutih pisama, i to bas ovo koje cete sada procitati.                                     
                                                                                                     
                                             

Grupa je nastala 1982. godine u Beogradu, kada su pjevač i gitarist grupe Šarlo akrobata, koja se malo prije toga raspala, Milan Mladenović i gitarist Dragomir Mihajlović Gagi osnovali bend "Katarina II". Tijekom 1982. pridružuju im se Margita Stefanović Magi (klavijature) i Bojan Pečar (bas gitara), a zatim i bubnjar Šarla Akrobate Ivan Vdović Vd. Početkom 1984. godine grupa je izdala svoj prvi album, Katarina II. Album je bio hvaljen od strane kritike, ali nije postigao veliki komercijalni uspjeh zbog svog kompleksnog, umjetničkog i introvertnog stila. Ubrzo nakon izlaska ovog albuma dolazi do promjene sastava grupe: Vd napušta grupu, a Gagi odlazi u vojsku. Na mjesto bubnjara dolazi Ivan Fece Firči, a Milan ostaje jedini gitarista. U ovom sastavu grupa započinje prvu jugoslavensku turneju. Početkom 1985., odmah po povratku iz vojske, Gagi napušta grupu. Kako je on imao licencu na ime "Katarina II", grupa je promijenila naziv u "Ekatarina Velika" (kasnije obično skraćivano na "EKV").

1997. godine pojavljuje se album Live '88 sa snimkama s posljednja dva koncerta s turneje 1988. u Novom Sadu i Zagrebu. Tijekom 1998. izdavačka kuća EKV Records počinje ponovno objavljivati originalne studijske albume EKV-a s brojnim dodatnim pjesmama. Pojavljuje se i kompilacija Kao nada, kao govor, kao more.

1998. godine u Londonu od srčanog je udara umro Bojan Pečar, a 18. rujna 2002. godine u Beogradu je umrla Margita Stefanović. Prvobitni bubnjar Ivica Vdović umro je 1992. godine, i jedini je preživjeli član prvobitne postave Dragomir Mihajlović.

Početkom 1990. godine, grupu napušta Srđan Todorović, a na njegovo mjesto dolazi Marko Milivojević. Međutim, ubrzo nakon toga grupa je pretrpjela mnogo značajniju promjenu: basist Bojan Pečar, jedan od sastavnih članova tria koji je od 1982. godine istrajavao uz sve promjene bubnjara, preselio se u London. Ovaj događaj bio je šok za grupu i smatra se početkom njezina kraja.

1991. godine grupa izdaje album Dum dum, najmračnije EKV ostvarenje. Bas gitaru na albumu je odsvirao studijski i jazz basist Bata Božanić. Album je nastao u vrijeme raspada države u kojoj su članovi grupe živjeli i stvarali što se odrazilo i na ovoj ploči. 1993. grupa izdaje svoj posljednji album Neko nas posmatra s Dragišom Uskokovićem na bas gitari. Album je predstavljao znatnu promjenu u zvuku, i donio je toplu, pop atmosferu.

U prvoj polovici 1994. godine EKV pauzira, dok Milan Mladenović odlazi u Brazil i ondje sa svojim prijateljem Mitrom Subotićem Subom i brazilskim glazbenicima snima album Angel's Breath koji će izaći 1995. godine. U ljeto se vraća u Srbiju, nakon čega je bilo planova o novom EKV albumu "Ponovo zajedno", ali do toga nikad nije došlo. Milan je otkrio da je obolio od raka pankreasa, a 5. studenog 1994. godine umro je u Beogradu. EKV prestala je postojati.

1985. godine, grupa izdaje svoj drugi album, Ekatarina Velika. Na ovom albumu prisutna je promjena u zvuku grupe. Glazba je postala brža i energičnija, ali je zadržala osobine koje će biti karakteristika svih EKV albuma: suptilnost i osjećajnost same glazbe i poetični, introspektivni stihovi Milana Mladenovića. Javljaju se i prvi hitovi: "Oči boje meda", "Tattoo", "Modro i zeleno" i "Hodaj".

Grupa 1986. godine izdaje album S' vetrom uz lice. Ovaj album bio je znatno uspješniji od prethodna dva, te je donio veliki broj hitova: Budi sam na ulici, Ti si sav moj bol, Kao da je bilo nekad, Novac u rukama, Stvaran svet oko mene. Po izlasku albuma, grupu napušta Ivan Fece, a na njegovo mjesto dolazi Ivan Ranković Raka. Album je bio vrlo brižno produciran, s jakim naglaskom na klavijaturama i općenito vedrije atmosfere. Slijedila je uspješna turneja, dokumentirana na albumu EKV 1986 LIVE, izdanom 1987. godine.

Nakon ove turneje dolazi do još jedne promjene bubnjara — na mjesto Ivana Rankovića dolazi Srđan - Žika Todorović iz Discipline kičme, a 1987. godine izlazi album Ljubav. Novi producent, Australijanac Teodor Jani, donio je novi, agresivniji zvuk s mnogo većim naglaskom na gitarama. Album je donio pregršt hitova: "Zemlja", "Ljubav", "7 dana". Na ovom albumu stihovi već počinju odražavati atmosferu blage uznemirenosti, posebno u pjesmi "Tonemo", gde su gotovo depresivni.

1989. godina donosi album Samo par godina za nas. Album je u početku bio pod oštrom kritikom zbog stilskog ponavljanja prethodnog albuma i jednostavnijih pjesama, što je protumačeno kao pokušaj komercijalizacije. Međutim, ovaj album ipak se razlikuje od svog prethodnika po znatno mračnijoj atmosferi. Dominiraju teme straha, nesreće te opći osjećaj da je propast blizu. Ipak, ovo razdoblje bilo je vrhunac popularnosti EKV. Pjesme "Krug", "Par godina za nas" i "Srce" postale su hitovi, a EKV je proglašena grupom godine po izboru časopisa Pop-Rock.

1985-1989: Proboj i vrhunac popularnosti [uredi]

1985. godine, grupa izdaje svoj drugi album, Ekatarina Velika. Na ovom albumu prisutna je promjena u zvuku grupe. Glazba je postala brža i energičnija, ali je zadržala osobine koje će biti karakteristika svih EKV albuma: suptilnost i osjećajnost same glazbe i poetični, introspektivni stihovi Milana Mladenovića. Javljaju se i prvi hitovi: "Oči boje meda", "Tattoo", "Modro i zeleno" i "Hodaj".

Grupa 1986. godine izdaje album S Vetrom uz lice . Ovaj album bio je znatno uspješniji od prethodna dva, te je donio veliki broj hitova: Budi sam na ulici, Ti si sav moj bol, Kao da je bilo nekad, Novac u rukama, Stvaran svet oko mene. Po izlasku albuma, grupu napušta Ivan Fece, a na njegovo mjesto dolazi Ivan Ranković Raka. Album je bio vrlo brižno produciran, s jakim naglaskom na klavijaturama i općenito vedrije atmosfere. Slijedila je uspješna turneja, dokumentirana na albumu EKV 1986 LIVE, izdanom 1987. godine.

Nakon ove turneje dolazi do još jedne promjene bubnjara — na mjesto Ivana Rankovića dolazi Srđan Žika Todorović iz Discipline Kicme, a 1987. godine izlazi album Ljubav. Novi producent, Australijanac Teodor Jani, donio je novi, agresivniji zvuk s mnogo većim naglaskom na gitarama. Album je donio pregršt hitova: "Zemlja", "Ljubav", "7 dana". Na ovom albumu stihovi već počinju odražavati atmosferu blage uznemirenosti, posebno u pjesmi "Tonemo", gde su gotovo depresivni.

1989. godina donosi album Samo par godina za nas. Album je u početku bio pod oštrom kritikom zbog stilskog ponavljanja prethodnog albuma i jednostavnijih pjesama, što je protumačeno kao pokušaj komercijalizacije. Međutim, ovaj album ipak se razlikuje od svog prethodnika po znatno mračnijoj atmosferi. Dominiraju teme straha, nesreće te opći osjećaj da je propast blizu. Ipak, ovo razdoblje bilo je vrhunac popularnosti EKV. Pjesme "Krug", "Par godina za nas" i "Srce" postale su hitovi, a EKV je proglašena grupom godine po izboru časopisa Pop-Rock.

Kiša je negdje padala tog dana. Ja to, naravno, nisam mogao znati. Tako su mi rekli oni iz vremenske prognoze. Nijednog trenutka nisam posumnjao u to. I da nije trbala padati, padala bi. Protiv takvih stvari se ne može, tako su govorili. Ja sam samo ležao u svome krevetu i vjerovao svima. Toga dana sam bio dijete, mali i nemoćan. Nisam ništa želio znati. Htio sam samo da se igram, smijem, plačem… Prazan i nevin kako to samo dijete može biti.